INTERVJU

“Zaboravljeni smo od svih, stigmatizirani, već se desetljećima zanemaruje ovaj dio grada”: Razgovarali smo sa stanovnicima Kopilice, evo s kojim se problemima svakodnevno susreću

Kopilica, kvart na kraju grada. Dobro, možda bi ova priča imala ovakav početak prije 50 godina, danas više ne, jer je razvojem grada Kopilica došla skoro u sam centar grada. Možda upravo tu i započinje problem njenih stanara, koji su do sada očito bili svima nevidljivi.

Oko 50 obitelji, 150-200 stanovnika, od kojih neki tu žive i 70 godina, male kućice i barake Hrvatskih željeznica nitko nije primjećivao. Mirni građani često su tražili da se koja kuna uloži u njihov kvart, ali svi su od njih prali ruke. Hrvatske željeznice problem su prebacivale na lokalnu upravi, grad na željeznice, a gradski kotar pravio se da ih ne vide dok se ne odredi nadležnost. Tako su sami čistili okoliš, uredili balotaško i sve do prije godinu dana živjeli kao prosječan kvart, prepun dječjeg smijeha, druženja susjeda.

A onda je netko otkrio kako se njihov kvart nalazi u zoni koja bi bila idealna za nešto sagraditi. Niknula su u blizini dva elitna nebodera, uskoro dolazi hotel, Prometove garaže trebale bi biti stambena zona, a kao u Monopoly-u Kopilica je od zapuštenog dijela grada, postala atraktivna zona. Sve je započelo s dolaskom željeznice i planom za izgradnju autobusnog kolodvora za koje građane tog kvarta nitko nije pitao, a kamo će sve to urbaniste odvesti, još se ne zna.

E sada stanovnici Kopilice mogli su sjediti i šutjeti, ali odlučili su kako svoj kvart ne daju. Digli su se, zatražili poštivanje i započeli borbu za svoje kvadrate. Prosvjedi, razgovori, tribine, okrugli stolovi, Facebook stranica Kopilica live, sve je to oružje kojim se bore, ne protiv napretka, već da im se dopusti da kao stanari jednog Kvarta u tom napretku sudjeluju sa svojim stavovima i mišljenjima i da se urbanizam ne događa na uštrb njihovog svakodnevnog života.

“Građanski otpor” upravo tako bi se mogla nazvati ova borba za održavanjem kvalitete života u vašem kvartu, a koju borite javno već više od godinu dana? Vi se zapravo ne borite protiv željezničkog prometa, pa s njim ste svih ovih godina navikli živjeti, problem je u nečem drugom, u čemu to točno?

“Zaboravljeni smo od svih, spadamo pod kotar Brda, ni on nas ne primjećuje, već pet desetljeća tražimo da se nešto uloži, a do danas nikakvog sadržaja ovdje nemamo”, kaže predstavnica stanara Kopilice Edita Barić

“Nije samo krivica ove trenutne gradske vlasti, već svih njihovih prethodnika još od Jugoslavije koji konstantno zanemaruju ovaj dio grada, ali i nas. Sada je sve to doseglo vrhunac i ovo malo što imamo su nam odlučili uzeti. Kako su to pokušali, pa upravo dovođenjem autobusnog kolodvora direkt nama ispred vrata. Nismo to doznali od gradskih službi već smo pročitali u novinama. Tada su Edita i Dario Prgomet započeli tu nekakvu organizaciju, našli smo se i napravili mirni prosvjed koji je bio nekakav početak našeg javnog pokazivanja problema, koji nije samo naš, već je problem cijelog grada Splita. Nakon toga je sve krenulo”, dodaje jedan od stanara Kopilice Tonći Grozdanić.

Projekt protiv kojeg ste dignuli glas dovest će vam prometnicu s tisućama autobusa pred sam kućni prag, a uz sve to i tisuće turista na prostoru koji nije adekvatan za tu namjenu.

“Saznali smo sve to iz medija i ostali smo šokirani. Prvo smo se smijali jer nismo vjerovali da će to što govore i napraviti, ali kada smo vidjeli da su oni ozbiljni, tada smo se organizirali i odlučili vidjeti što možemo napraviti po tom pitanju. Jedan od glavnih naših pokretača je bilo ugrožavanje temeljnih ljudskih i životnih prava, ali i pokazati gradu Splitu da ovo nije samo problem Kopilice, već i cijeloga grada. Naime ovo što se radi napravljeno je bez ikakvih studija, pameti, ad hok rješenje preko noći, a gradnja neće donijeti ništa dobro, a ulupat će se ogromne količine novca”, dodaje Edita.

“Nismo mi jedini upozoravali, DAS je održao tribinu i prije našeg prosvjeda kako bi upozorio da je ovo loše rješenje. Međutim ona je medijski prošla neprimijećeno i tek se nakon našeg prosvjeda sve diglo na neku malo veću razinu i tek onda su ljudi i struka vidjeli koliko je ovo loš projekt. Mnogi ljudi nisu ni znali koliko je ovo malen prostr na kojem oni namjeravaju napraviti autobusni kolodvor. Ljudima sa strane je teško objasniti koliki je ovo prostor”, kaže Tonći.

“Cijeli projekt trebao bi se realizirati na malonogometnom igralištu, razbijenih susjednih 5 parcela, jedna Hercegovačka koja je dvotračna po GUP-u bi trebala imati četiri traka, kako će se primiti sav taj promet, a stanari bi trebali ostati živjeti u kružnom toku. I svima je to savršeno ispravno, jer bi mi trebali biti građani koji se raduju napretku Grada”, dodaje Edita.

“Mi smo od početka stigmatizirani kao da smo mi tu ušli u neke barake i nismo stanovnici grada”, kaže razočarano Tonći

“Po portalima su u početku bili komentari ‘Srbi, Cigani koji su tu bespravno ušli u barake HŽ-a i što se imaju buniti?’

Uspjeli smo strpljivo i kulturno ljudima objasniti, jer drugačije ne ide, da ovdje žive većinski vlasnici, dok su drugi najmoprimci HŽ-a. Plaćamo sva davanja kao i svi građani Splita. Ipak, mi koji smo vlasnici objekata na ovom prostoru, nismo vlasnici čestica, jer nam HŽ to nije odobri. Kada smo HŽ-u slali dopis oni su nam rekli kako na to imamo pravo i kako to možemo preko grada ishodovati. Slali smo zahtjeve Gradu kako bi taj problem riješili , ali su odbijeni”, ističe Edita.

Je li građanski aktivizam možda dvostruki mač? Naime od kada ste vi započeli svoju javnu borbu gradske vlasti su postale još upornije. Ujedno i sami kažete da rješenja kojim bi doveli do kraja vašu imovinsku situaciju od grada ne možete ishoditi.

“A što bi mi trebali? Odustati? Neka oni krenu još jače, ali neka to rade po zakonu. Ne znam njihove motive zašto su nas odbili, ali je činjenica da nam rješenja nisu izdali ni prije i ponovno su nas odbili. Ipak, mi nećemo odustati, makar oni krenuli jače prema nama.

Nama željeznica ne smeta, mi smo samo upozoravali na problem tunela koji ne ispunjava sigurnosne uvijete za ovoliki broj linija, koji nema ventilaciju, a ni evakuacijske otvore, što bi trebalo biti normalno za jedan tunel kroz koji prolazi oko 100 linija dnevno. To se i dokazalo ovog ljeta kada se vlak dimio, ali na brojna pitanja tada se nije odgovorilo”, kaže Tonći.

“Zašto se samo u metrou moraju voziti vatrogasci ? Ovdje prometuje dugi niz godina veliki broj vlakova, a vatrogasaca u njima nema. A s tunelom je sve u redu. Ne može biti očitiji primjer jedne notorne gluposti”, dodaje Edita.

Problemi Kopilice se samo gomilaju, pa je tako nakon uređenja Hercegovačke došlo do poplava, koje do danas nisu sanirane unatoč obećanjima gradskih službi.

“Hercegovačka ulica koja je uređena za 300 metara kraće nego što su trebali, zeznula nam je sliv vode, dignuli su nam šahte i sada za vrijeme svake kiše mi imamo poplave. Unatoč tome što je pročelnik Vojnović još prije mjesec dana obećao da će se to sanirati, on je lagao, nije nitko to ni pokušao demantirati, mi smo zahtijevali da nam postave šahte, imamo i sve dopise, ali to se do danas nije napravilo. Još malo pa će kiša pa ćemo poplaviti i mi i budući autobusni kolodvor”, kaže Tonći.

Autobusni kolodvor je za sada, privremeno zaustavljen. Ipak, objasnimo građanima koji očito ne shvaćaju što se o ovdje događa, što izgradnjom autobusnog kolodvora Kopilica dobiva ili bolje rečeno gubi.

“Grad nije dobio dozvolu, a od prvog mjeseca ove godine grad svaki mjesec plaća na desetke tisuća kuna najma. Lopate nema.”

“U Zagrebu se autobusna stanica miče građanima ispod prozora, a nama se dovodi autobusni kolodvor u kojem ćemo mi živjeti. On je udaljen metar od našeg prozora, a u vršnoj sezoni to znači da će tu prolaziti oko tisuću autobusa na dan, dvije tisuće automobila i deset do dvadeset tisuća turista i to bez ikakvog sadržaja. Buka, ispušni plinovi, vibracije, opasnost. Kako mi tu možemo imati normalan život, kako će mi dijete izaći iz kuće da ga ne udari autobus, ali i da mu ne priđe tko zna tko. Kako ćemo raditi, kako se odmarati, kako ćemo funkcionirati i hoćemo li svi oboljeti od svih tih ispušnih plinova?

Kompletna struka je protiv ovoga, niti jedna studija nije napravljena, profesor Cvitanić je napravio simulaciju i dokazao da je Hercegovačka ulica opterećenija zimi od Zvonimirove u sezoni”, ističe Edita.

“Mi imamo problem što je ovdje već sada svakodnevno gužva oko tri sata, što će tek biti kada ovdje bude autobusna stanica.”

Mislite li da ste postali taoci vlastitog grada? Komunikacija s gradom je loša ili nikakva, je li to jedan od problema?

“Teško je to reći, jer i smo dobili potporu ministarstva koji je cijelu proceduru vratilo na početak, ali mi ne znamo što grad hoće. Nema dijaloga s nama, ono što je bilo je odrađeno na našu inicijativu i servirane su nam laži. Oni nas zaobilaze, ne poštuju nas kao građane, naše mišljenje ih ne zanima i ne znamo njihove planove.

Možda bi na ovo i pristali i na neko njihovo rješenje, kada bi znali da je to dobro za grad, međutim, kako ćemo pristati na nešto što je loše kako za nas tako i za grad.

Oni će vam reći da su s nama održali više sastanaka, na kojima nam je rečeno da će nam se izaći u susret i da će se naši zahtjevi ispoštovati, ali na koji način će oni nama izaći u susret je smiješno. Kada smo bili na prvom sastanku pročelnik Vojnović nam je rekao da će s nama razgovarati oko ceste koja se trebala maknuti nekoliko metara od kuća. Nakon toga je ispalo da će ta cesta ići još metar i po bliže kućama, doslovno u naša dvorišta.

Znate li kako izgleda razgovor s dogradonačelnikom Velom, kao da deset minuta slušate priču u prazno i onda dobijete prostora za jednu rečenicu. Takvi su i dogovori. Pročelnik Vojnović je našu kvalitetu života uspoređivao s njegovim životom u Gundulićevoj??!!! Kada smo ga pitali kako ćemo izlaziti iz naših domova kada nam pred vratima bude cesta, poručio nam je da je njemu ljeti u Gundulićevoj gore nego će biti nama.”

Što dalje?

“Mi smo i dalje otvoreni za dijalog, dobili smo spor i sada moramo uči u dijalog jer smo stranka u postupku. Oni što će raditi neka rade, jer su i do sada tvrdili da nismo stranke u postupku. Ipak, ministarstvo nam je sada dalo neko pravo, na nama je da sada vidimo koji su planovi grada, te da se odlučimo hoćemo li se žaliti ili nećemo. Ne znamo što je grad planirao u ova dva mjeseca, mi čekamo.

Mislim da je gradu pametnije da razgovaraju s nama, jer ovako završit ćemo na sudu, što njima ne odgovara, ali mi nećemo odustati idemo dalje.”

Iz ovog svega izrodila se Facebook stranica Kopilica Live na kojoj ne govorite samo o svojim problemima, već o problemima cijelog grada.

“Mi smo se svi skupa zbližili i to je pozitivna strana svega ovoga. Drago nam je što je ta stranica primjer i uzor drugima i mi ćemo i privatno nastaviti i kao stranica i kao Kopilica ukazivati na gradske probleme. Mi smo dio grada Splita, a ne samo Kopilica.

Problem Kopilice je problem grada i bilo bi licemjerno da se ne poistovjetimo s ostatkom grada. Stranica nam možda izgleda crno, ali to je surova realnost.”

Na kraju vas moram pitati, što je Kopilici potrebno da bude kvart koji želite?

“Kao prvo, potrebno je da nas uvažavaju, jer kao što se prema nama ne ponašaju kao prema građanima Splita, tako se ne ponašaju ni prema našem kvartu, Sve je zapušteno, u naš kvart niti kune nije uloženo od samostalnosti RH, ništa nam nisu dali, put ima sto godina, igralište je zapušteno, autobusna stanica na kojoj nam djeca čekaju prijevoz do škole nema ni nadstrešnicu, što imaju i sela u Zagori.

Prvu kantu za smeće dobili smo ima mjesec dana pokraj autobusne postaje. Ničega, prazna ploča.

Nije kriva samo ova vlast, već su se sve vlasti loše odnosile prema nama. A loptanje između HŽ-a i grada Splita je posebna priča, gdje oni prebacuju odgovornost kako za ovaj kvart, tako i za građane. Na kraju niti jedne ni druge ne zanima niti naš status niti kvaliteta života.

Mi smo ti koji čistimo ispred svojih kuća, nije lako jer ovo je veliki prostor. HŽ ovaj prostor čisti samo u dvije situacije, kada netko pogine i kada se nešto gradi, tada su sve pokosili i očistili, a sada sve izgleda kao prije.”

Stanovnici Kopilice pitaju se hoće li im grad sada dodijeliti čamce kada krenu prve kiše, ali i pozivaju gradonačelnika grada Splita Andru Krstulovića Oparu da navrati koji vikend na balote, pa da na licu mjesta pogleda kakav je život u njihovom kvartu, jer se o sudbini stanovnika ne može odlučivati sjedeći u fotelji u Banovini.

Komentiraj