teže ljeti nego zimi

Zajedno s turistima, tijekom sezone u Split stižu i beskućnici sa sjevera

Beskućništvo ne poznaje godišnja doba, to je nešto što se svima nama može dogoditi, situacija koju nitko ne planira, niti priželjkuje, a ponekad se dogodi zbog spleta nesretnih okolnosti, na koje nitko od nas ne može utjecati.

Iako su oko nas, često ih znamo zanemariti, bacimo koju kunu ako ih vidimo da prose, sklanjamo pogleda na kopanje po kontejnerima, a sjetimo ih se tu i tamo u zimskim mjesecima kada padne snijeg.

Beskućništvo teže pada ljeti nego zimi

Međutim, nije im ništa lakše ni po ljetnim vrućinama, nema klimatiziranih stanova u kojima mogu provesti svoje vrijeme, a ovaj vikend nas očekuje pravi toplinski val. U splitskom prihvatilištu za beskućnike koju vodi udruga “MoSt” brinu se za 35 osoba, kapaciteti su puni, a 11 osoba je na listi čekanja.

Priznaju kako je ljeto ponekad i gore od zime jer se neki od beskućnika uspiju snaći za smještaj iz kojeg ih se ljeti izbaci zbog turista.

“Što se tiče onih mlađih za njih je možda lakše jer uspiju naći posao preko ljeta, ali ovi stariji i bolesni nisu te sreće. Situacija se ljeti zna pogoršati, a beskućnici se snalaze po barakama jer nam je smještaj ograničen”, kaže nam Denis Maslov, voditelja Centra za beskućnike.

Ujedno i veliki broj beskućnika dolazi sa sjevera Hrvatske u potrazi za kakvim takvim sezonskim poslovima, pa se brojka ljudi koji su u potrebi u ljetnim mjesecima ipak zna povećati. Splitska Udruga “MoSt” povezana je u mreži za beskućnike, preko koje surađuju s drugim Centrima u Hrvatskoj i tako pokušavaju omogućiti smještaj za sve kojima je to potrebno, ali toga je sve manje, priznaje Maslov.

Naime, u prihvatilištu je dosta dugogodišnjih korisnika koji su uglavnom stari i bolesni, a za njih se u ovim ljetnim vrućinama organizira i cjelodnevni boravak iako je MOST-ovo prihvatilište zapravo samo prenoćiste.

“Imamo dogovor ako je netko bolestan da ostane cijeli dan, tako ćemo se pokušati organizirati i za vrijeme ovog najavljenog toplinskog vala. Tako ćemo osigurati siguran prostor onima koji imaju psihičkih i zdravstvenih problema”, kaže nam Maslov, ali i priznaje kako beskućnici više vole svoju slobodu i biti van samog prihvatilišta.

Ima tu i recidivista koji uspiju naći smještaj i posao na nekoliko mjeseci pa se, nažalost, ponovno vrate u sustav.

Socijalnu samoposlugu uglavnom pune donacije građana

Ipak, MoSt-ovci pokušavaju pomoći svima kojima treba, pa se rastegnu i van grada Splita kako bi pomogli barem donacijom hrane. Njihova socijalna samoposluga funkcionira zadovoljavajuće, zahvaljujući građanima koji nikada nisu prestali pokazivati da imaju veliko srce.

Nažalost, iako je trgovačkim centrima olakšan način donacije, još uvijek to nije dovoljno dobro zaživjelo.

“Socijalna samoposluga za sada dobro funkcionira, namijenjena je uglavnom osobama koje su beskućnici ili u riziku od beskućništva, a trenutno smo se orijentirali na samce, jer oni imaju manje potrebe. U posljednje vrijeme stalaže socijalne samoposluge najviše se pune donacijama građana, a što se tiče donacija trgovina tu nama nastaje problem. Naime, za hranu koju oni doniraju trebali bi imati velike hladnjače i mjesto gdje ćemo tu hranu skladištiti, a mi to nemamo. Polako se i trgovine bude, sve više nam je donacija higijenskih proizvoda, a preko mreže Socijalnih samoposluga dogovaramo veće donacije koje se tada ravnomjerno raspoređuju”, kaže nam Maslo.

U Udruzi MoSt nije sve tako crno, jer oni svojim korisnicima kroz rad u Socijalnoj samoposluzi i drugim aktivnostima pokušavaju vratiti elan za rješavanje njihovih problema. Jedna od njih je i nogomet, a ekipa beskućnika upravo se vratila sa Svjetskog prvenstvo beskućnika koje se ove godine održalo u Cardiffu, Wales.

Sportske aktivnosti motiviraju beskućnike i daju im poticaj da nađu smisao

“Nismo ostvarili neke velike rezultate, našli smo se na sredini tablice, ali to i nije važno, jer se ni ne možemo mjeriti s Južnoamerikancima. Ono što nam ovo donosi je dobar poticaj beskućnicima, što se dobro pokazalo na primjeru od prošle godine, svih osam beskućnika koji su s nama išli na prvenstvo u Meksiko nakon povratka našlo je posao”, pohvalio se i to s razlogom Maslo.

Udruga MoSt ima se s čime pohvaliti, nekoliko tisuća ljudi prošlo je kroz njihova prihvatilišta, više od 1000 volontera na godišnjoj razini i oko 800 beskućnika.

Iako su beskućnici najteža socijalna kategorija i mnogi od njih se teško izvuku iz tog zatvorenog kruga, u Udruzi MoSt imaju i priča sa sretnim završetkom, jer kako kažu njihova svrha je upravo ta da generiraju lijepe priče.

“Siromaštvo je sve veći problem u Hrvatskoj. Različite socijalne kategorije su ugrožene i zaista svi zajedno bismo trebali raditi na smanjenju siromaštva. Nisu dovoljne samo pojedinačne inicijative i humanitarne udruge. Siromaštvo je problem države i prvenstveno dobrim mjerama vlasti na svim nivoima mogu utjecati na smanjenje istog. Također, svaki pojedinac može nešto napraviti i ne treba posredovanje humanitarne organizacije ili čekati neku humanitarnu akciju. Okrenite se, pomognite svom susjedu, umirovljeniku, prijatelju, članu obitelji, jer svima nama se u našoj blizini događa siromaštvo”, kaže predsjednica Udruge MoSt Đordana Barbarić.

Komentiraj