Najava novog zakona

Hrvatska na mala vrata vraća verbalni delikt?

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek izjavila je u četvrtak da će prema Zakonu o nedopuštenom ponašanju na internetu koji je najavljen jučer na sjednici Vlade odgovornost za objavljeni sadržaj na društvenim mrežama biti na upraviteljima društvenih mreža, dok će revizijom Zakona o elektroničkim medijima urednička odgovornost u medijima postojati i za komentare koji se objavljuju na medijima.

Hrvatska je mlada demokracija, koja se nikad do kraja nije riješila mentaliteta iz jednopartijskog sustava, gdje je svaka kritika doživljavana kao napad na državu, a često tako bila okarakterizirana na sudu.

Ono što se promijenilo uspostavom mlade i demokratske države jest da se kritičare sustava više ne procesuira na sudu, ali ih se itekako sudi u javnosti, a javnost je daleko od toga da bude imuna na javni linč, jer bez obzira na to što verbalnog delikta nema već gotovo 30 godina, refleks je ostao.

Ipak, u svjetlu ograničavanja sloboda koje se događaju u modernim zapadnim demokracijama pod egidom borbe protiv terorizma i sličnih ugroza, ni hrvatska vlada ne namjerava zaostati. Pa tako ministrica Obuljen Koržinek nakon što je komentirala slučaj mladog i vrlo uspješnog potomka HDZ-ovog visokog dužnosnika, koji je izvolio na jednoj društvenoj mreži objaviti fotografiju s odrubljenom glavom najavljuje obračun s nepoćudnim sadržajem na društvenim mrežama.

Na stranu što za takve, a i većinu drugih slučajeva koji nas obasipaju postoji zakonska regulativa, koja vrlo precizno označava što je kažnjivo i što se smije, a što ne smije, osim kad se vlada zaigra, pa ustanovi komisiju koja će odrediti određene iznimke, ono što ovakva najava znači jest ništa drugo do uvođenje verbalnog delikta „na mala vrata“.

Naime, kaže ministrica kako mora postojati urednička odgovornost za sve što se na određenom mediju događa, uključujući i komentare: “U onom dijelu gdje su mediji, dakle gdje postoji urednička odgovornost, utvrdit ćemo jasno odgovornost kako za tekstove tako za komentare koji se objavljuju.

Najavila je donošenje Zakona o nedopuštenom ponašanju na internetu, za koji je na jučerašnjoj sjednici vlade utvrđen plan normativnih aktivnosti.

A tu onda dolazimo do ključnog problema ove priče, osim samog nonsensa da bi za eventualni komentar koji će netko pod lažnim imenom napisati pod ovaj tekst odgovarao urednik ovog portala, naime ministrica ne misli stvar prepustiti sudovima, ona ima jedno krasno rješenje; ona namjerava ustrojiti vijeće za medije, koje bi odlučivalo što se smije a što ne smije, a sve zbog „zaštite pojedinca“: “Ne da jedini institut zaštite pojedinca bude podizanje sudskih tužbi, nego da postoji regulator odnosno tijelo gdje će stručne osobe ocjenjivati je li došlo do kršenja zakona“, kaže uvažena ministrica.

Nije pojašnjeno tko bi birao te ljude koji bi odlučivali o slobodi govora u Hrvatskoj, ali bilo bi suludo očekivati da bi se ikad išta odmaklo od politike i sve osim toga da bi ih birao sabor ili neko drugo političko tijelo, koje se vodi kao predstavničko je nonsens u ovoj zemlji.

A kad nam sabor nešto bira, onda je stranački ključ neminovan i za očekivati je da bismo dobili još jedno državno regulatorno tijelo koje pleše onako kako mu stranačka središnjica naloži, ma koja bila u tom trenutku na vlasti.

Ono što je fascinantno u cijeloj priči jest što je ministrica Obuljen Koržinek na svoje mjesto došla iz stranke koja sebe smatra liberalnom, iako to i nije za čuditi se. Iz jedne navodno liberalne stranke je došla i bivša ministrica Đurđa Adlešić, koja je najzaslužnija za jedan od najrestriktivnijih zakona u Hrvatskoj, onaj o „sprečavanju nereda na sportskim borilištima“, kolokvijalno nazvan zakon o navijačima, kojim je naša liberalna ministrica bez problema ograničila neke ustavne, ali i opće ljudske slobode građana.

Pa ako smo već mogli bez problema cijeloj jednoj skupini ljudi ograničiti pravo slobodnog kretanja, zašto ne bismo cijeloj populaciji ograničili slobodu govora?

I ne treba sumnjati da će netko reći da kriminalcima i divljacima treba ograničiti slobodu kretanja, jer treba, baš kao što promicateljima govora mržnje i totalitarnih stavova treba ograničiti pristup medijima, jer treba.

Stvar je u tome da se to ne smije primjenjivati selektivno, niti o tome smije odlučivati nekakva komisija. Pročitajte još jednom: „tijelo gdje će stručne osobe ocjenjivati je li došlo do kršenja zakona“. Zvuči nemoguće da netko osim suda odlučuje o tome što je po zakonu, zar ne?

Samo što se to u ovoj zemlji može. I hoće. I zato, pazite što pišete. Jer bi moj ili bilo čiji urednik mogao biti kažnjen. A ovaj ili bilo koji drugi portal zabranjen.

Ups? A da nije to možda cilj?

Komentiraj