uzrokuju paralizu i smrt

Jesmo li u opasnosti? U Jadran stižu egzotične vrste riba koje su potencijalno opasno za ljude

Ciparske vode polako gube bitku s prekrasnom, ali invazivnom proždrljivicom, poznatijom kao “lionfish”, morski paun ili riba lav te je samo pitanje dana kad će je kao neobičan ulov prijaviti i neki od hrvatskih ribara. U Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu šale se kako oni već imaju i internu kladionicu kad će stići prva dojava o toj grabežljivici.

Ali situacija je zapravo vrlo ozbiljna. Ribe koje smo dosada zadivljeno gledali u akvarijima, šarene, prugaste, točkaste, zubate, kljunate, nekek i naoružane otrovnim bodljama, sve su veća prijetnja morskom svijetu Jadrana kakav poznajemo.

Globalno zatopljnenje i klimatske promjene zbog procesa tropikizacije privlače sve više toploljubnih vrsta u Jadransko i Sredozemno more te posljednjih godina bilježimo niz novih ribljih vrsta poput afričkog kostoroga, vladike arbanaškog, prugastog kljunaša, lampuge, morskog vepra, tupousne barakude, oštrozubog morskog guštera…. Ribari i ronioci na njih u početku gledaju kao na trofeje za slikanje, piše Večernji list

No budući da je riječ o invazivnim vrstama, nerijetko i agresivnim predatorima, od kojih bi se mnogi prije ili poslije mogli udomaćiti kod nas, pitanje je što ćemo loviti, jesti i kako će izgledati hrvatsko podmorje, uzmemo li u obzir da nas “napadaju” i invazivne alge, puževi, školjkaši…, za 20 ili 30 godina.

Prof. dr. sc. Jakov Dulčić, voditelj Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, kaže kako ribe lavovi ili ribe pauni (Pterois miles i Pterois volitans), koje pripadaju razredu zrakoperki, još uvijek nisu potvrđene u Jadranskom moru pa još nije ni službeno utvrđeno ni njihovo hrvatsko ime.

Prirodno područje rasprostranjenja P. miles je Indijski ocean, od Južne Afrike do Crvenog mora i Perzijskog zaljeva, dok je P. volitans prirodno rasprostranjena u zapadnom i središnjem Pacifiku do zapadne Australije. No desetljeće nakon što su 1992. kao akvarijske vrste namjerno ili nenamjerno unesene u vode Floride, proširile su se duž cijele istočne obale SAD-a do Meksičkog zaljeva i Karipskog mora te se biološka invazija tih dviju vrsta u zapadni Atlantik smatra jednom od najbržih i ekonomski najštetnijih invazija morskih riba ikada zabilježenih, piše Večernji list.

“Ribe lavovi (pauni) su općenito karnivori (mesojedi). Narastu do 40 centimetara, a prehrana im uključuje razne vrste riba i rakova. Vrlo su sličnih vanjskih obilježja te se razlikuju samo u broju peraja.

U zapadnom Atlantiku postali su glavni grabežljivci riba koraljnih grebena, smanjujući gustoću populacija više od 40 vrsta riba za više od 65% u samo dvije godine – kaže prof. Dulčić, koji smatra da je uspjeh njihove invazivnosti rezultat kombinacije više čimbenika – ranog spolnog sazrijevanja, visoke reprodukcijske sposobnosti, posjedovanja otrova za obranu te nedostatak predatora”, govori.

Dodaje i da otrov tih riba uzrokuje oticanje, ekstremnu bol te paralizu ekstremiteta. Kod organizama slabijeg imuniteta može čak nastupiti i smrt.

Iako su te ribe spore i mirne, vrlo brzo se razmnožavaju i prilagođavaju novim staništima te postižu veliku brojnost, istiskujući autohtone vrste. Razmnožavaju se svaka četiri dana tijekom cijele godine i produciraju oko dva milijuna jajašaca godišnje koja plutaju morskim strujama i šire se na vrlo velike udaljenosti,što ih, kao i činjenica da vrlo brzo dosegnu zrelost, čini vrlo učinkovitima u koloniziranju novih grebena na račun domaćih vrsta. No, najveća su opasnost za prirodnu ravnotežu, odnosno ravnotežu hranidbenog lanca u morskom ekosustavu, jer su izraziti grabežljivci na manjim, ribolovnim vrstama riba te predstavljaju i socioekonomsku opasnost.

“Poremećaj u hranidbenom lancu očituje se i u tome što riba lav (paun) ima sve manje potencijalnih neprijatelja u Mediteranu, a to su prije svega morski psi, raže, kirnje te lampuge. Kako je sve manje pripadnika spomenutih vrsta, događa se da ne postoji u dovoljnoj mjeri prirodna regulacija brojnosti te novopridošle – nezavičajne vrste u Mediteranu”, kaže prof. Dulčić.

U očekivanju “lionfisha”, kojega možda preduhitre i neke vrste kojima trenutačno ne posvećujemo veliku pažnju, u Jadranu su pak dosad potvrđene 34 nezavičajne, odnosno alohtone riblje vrste. Oko polovice ih je uočena samo jednom. No druga polovica se, čini se, već udomaćila i uspostavlja populacije u Jadranu, a među njima je jedna od najvećih prijetnja tamna mramornica, egzotična vrsta iz Indijskog oceana, koje se već nalaze juvenilni primjerci.

“Ona obitava na dnima prekrivenim vegetacijom. Može narasti do 30 centimetara, a u bodljama na leđnoj peraji ima otrov koji za čovjeka uzrokuje jaku bol. Prvi je put primijećena prije desetak godina kod Mljeta, a danas se s tom vrstom sve češće susreću ribari na južnom Jadranu, čak i u sjevernom”, ističe Dulčić.

Osim što bode, tamna je mramornica velika opasnost po autohtone herbivorne vrste, kao što se u istočnom Sredozemlju događa već s autohtonom salpom. A nije se šaliti ni s egzotičnom srebrnoprugastom četverozupkom ili napuhačom (Lagocephalus sceleratus), koju zovu i fugu, riba balon, kuglakož… i meso joj je otrovno, a zabilježena je čak osam puta u srednjem i južnom Jadranu, sve do Tribunja kraj Šibenika.

“Oprez s tom vrstom! Iako je u Japanu serviraju kao deliciju pod imenom fugu, u zemljama EU zabranjena je konzumacija mesa te vrste kao i svih vrsta koje pripadaju porodici Tetraodontidae (četverozupke). Postoji, naime, velika opasnost da nepravilna priprema i konzumacija izazovu smrt jer u koži, mesu, spolnim žlijezdama kao i jetri tih riba postoji termostabilni otrov tetraodotoskin – kaže Dulčić. Skreće pažnju i na lesepsijskog migranta plavotočkastu trumpetaču (Fistularia commersonii), koja je vrlo brzo dobila i nadimak “lesepsijski sprinter” i spada u grupu 100 najinvazivnijih vrsta u europskim vodama” rekao je Dulčić za Večernji list.

 

 

Komentiraj