komentar

Silovanje djevojčice “podijelilo javnost”?!

Silovanje maloljetne djevojčice u Zadru podijelilo je javnost??!! Ovo je jedna od konstatacija koja podiže kosu na glavi, jer izreći da bi jedan ovakav gnjusni događaj u kojem je šestorica dječaka uništila jedan mladi život zauvijek podijelila javnost jasno opisuje vrijeme i mjesto u kojem živimo.

Majka sam dviju curica od kojih jedna i sama ima godina koliko i žrtva. Prije dva dana sam je probudila, dala sam joj doručak, pomogla sam joj da se spremi i ode u školu, sjela za kompjuter i započela s radom, mirna, ona je u školi, otići će poslije škole sa prijateljicama na druženje, nakon toga učenje, trening, večera, malo druženja na kauču prije spavanja.

Lijepa hrvatska stvarnost, mirna obitelj, a onda šok. Naslovi koji iskaču sa svih stranica portala, na svim vijestima, pričaju o tome po dućanima i kafićima.

Njih sedmorica jednog jutra su se probudila, sjeli su ispred škole i dogovorili se kako će svoju nadmoć pokazati na jednom malom biču koje se kao i oni toga jutra umilo, doručkovalo i spremilo za školu. Odlučili su uz prvu cigaretu i sa okrutnim osmjesima na uglu usana da će tom malom biću pokazati kako po njihovom mišljenju izgleda muškarac, vjerojatno potaknuti primjerima iz svoga doma i svoje okoline.

Gledali su je bešćutno dok je plakala i molila za milost, vjerojatno smatrajući da joj rade uslugu. U jednom trenutku upalili su i kameru, jer su svoj poduhvat željeli i zabilježiti, zašto da se time ne pohvale, ipak su ispali muškarčine. Kada je sve završilo ostavili su je da leži, gledajući u ekran mobitela, da provjere da li su sve dobro snimili. I onda su skovali još pakleniji plan, kada je već ovo tako dobro prošlo zašto ne nastaviti dalje. Oni su Bogovi, oni mogu što žele, ona je jadna i neće nikome reći od srama, a oni će biti face, dobivati će redovito ono što ne mogu dobiti svojom pameću i šarmom.

Znali su ta šestorica da će proći lišo, pa bio je sličan primjer prije pet šest godina, ostavili su njih nekoliko curicu na plaži, dobili su godinu do tri maloljetničkog zatvora, nije to ništa, a njih ionako neće uhvatiti. Ma tko će to i potvrditi njihova riječ protiv njene, a rodbina je dobro povezana, svi će povjerovat da je ona izazivala njih.

I nastavili su tako godinu dana, ona je i dalje plakala, ali nakon prvog puta njima je bilo svejedno, za njih je to bila ionako samo igra, a ona igračka koja u stvarnom svijetu za njih ne postoji.

To je samo moja verzija ove priče, a uvjerena sam da se od stvarnosti puno ne razlikuje. Još sam je i uljepšala, jer prava istina nije za naš narod. Zašto, jer su i na ovu verziju priče naši ljudi podijeljeni.

Dok većina građana osuđuje ovaj čin, poziva na linč i na prosvjede, ima i onih koji osuđuju žrtvu i nalaze opravdanje za ovaj čin. Opravdanje za silovanje u 21 stoljeću????!!!!!

Sudac šestorici mladića dopušta da izađu iz pritvora, jer neće oni nju više silovati, pa bilo im je dosta godinu dana. A ionako se mala boji, pa nema straha da joj treba i dodatno prijetiti. Poznata rodbina pred sudom viče kako su oni divni momci, a ona, ona ih je jadne navela, izazivala, doslovno ih natjerala.

Iza svojih zatamnjenih Facebook profila jedni pozivaju na linč, jedni nalaze opravdanja, drugi pozivaju na prosvjede koji će kao i u slučaju Kristijana Vukasovića okupiti čak 20 ljudi, jer „subota je“, „pada kiša“, „sud ne radi“, „ma neko će to drugi za mene“, ali važno da su svi svoje mišljenje i frustracije iskoristili za komentare na društvenim mrežama.

Onim istim koji čitaju prijatelji te iste curice, njena rodbina, mama i tata.

Političari će naravno ovaj slučaj iskoristiti da ukažu na nepravilnosti u sudstvu ili u prenesenom značenju za prikupljanje političkih bodova, „stručnjaci“ će javno pričati o tome kako će ili neće to isto malo biće patiti u životu, seciraju njenu bol bez da su je i upoznali objasniti će nam i razloge tih šest kretena, kao da bi ih u ovom slučaju trebalo i biti.

Pa su tako to malo biće koje se tog jutra prije godinu dana probudilo, opralo zube, doručkovalo, silovali i to ovog puta javno, još jednom, pa još jednom, pa još jednom, ali nije važno – dok se rane ne vide koga briga.

Medijska hajka će se smiriti, brzo su izbori, naći će se nova zanimacija, vrla predsjednica može već na slijedećoj utakmici reprezentacije ponovno grliti igrače, ej koja je to vijest. Suđenje, ako i kada do njega dođe ponovno će uzburkati duhove, ako ih osude na neke minimalne kazne, kako je to već praksa u Hrvatskoj biti će tu još tisuću, dvije, tri tisuće komentara po društvenim mrežama.

A to malo biće i dalje će se nekako svako jutro pokušati probuditi, mama će joj se truditi napraviti doručak bez da joj se vidi bol na licu, jer njeno zlato ionako dovoljno pati, tata će u potpunoj tišini stajati pokraj prozora, potpuno nepomičan jer kao roditelj mora gledati patnju svoga djeteta, a ništa, baš ništa ne može napraviti da to promjeni.

Toj obitelji je nepovratno uništen život, nikakvi prosvjedi ni linč neće to promijeniti, to malo biće je do kraja života uništeno, poput one studentice silovane mikserom kojoj se danas nitko ne sjeća ni imena, tek se njezin slučaj prepričava kao zanimljivost uz kave.

Poput Male Mare čiji video su svi pogledali prije više od deset godina, komentirali zvijeri koje su se tada uživljavale na pijanoj djevojci i a danas nitko ne pita što je s tom curom bilo. Poput djevojke u Zadru koju su šestorica divljaka ostavili polugolu na plaži.

Svi će pričati neko vrijeme i nitko neće primijetiti da djecu i dalje odgaja televizija, a ne roditelji, da nam 14-godišnjakinje šetaju u minicama po Vanilli namazane kao 23-godišnjakinje, da nam dječaci vise više po teretanama nego po školi, da 18-godišnjaci voze skupa vozila sa tim istim 14-godišnjakinjama na suvozačevim sjedalima i ubijaju drugu djecu po pješačkim prijelazima, da djeca bacaju mačke preko balkona, svi su macu slikali, ali Socijalna nije reagirala, niti su se prijestupnici, a ni njihovi roditelji našli, da nam prvašičići tuku prvašiće po školama i to na način da im lome noge.

Nitko neće ništa vidjeti, nitko neće prijaviti nasilnu djecu, tražiti reakciju službi, Službe će se pravdati da im nitko nije ništa prijavio i tako se ponovno vračamo na početak.

Jutros se moja djevojčica probudila u ovom svijetu u kojem danas živimo, a koji mene užasava. Pripremila sam joj doručak, otpratila je u školu s grčem u želucu jer znam da je ne mogu štiti na svakom koraku, ali sam s njom večer prije popričala o svemu ovom što pišem, objasnila joj da sam za nju uvijek tu i da nema za nju zaštite u ovom okrutnom svijetu, već se moramo držati zajedno, te da mi sve što joj se događa, kao i do sada mora ispričati, koliko god joj to neugodno bilo.

Dok ne započnemo rješavati probleme u naša četiri zida, nikakvi komentari po društvenim mrežama neće nam pomoći. Dok ne shvatimo da sve koji ovako nešto naprave treba oštro kažnjavati, jednako kao i njihove roditelje koji su za ovaj gnjusni čin našli opravdanje i da ih se treba staviti na stup srama, kao primjer drugima i dok od države i Vlade to i ne zahtijevamo, zajedno, svi, dok ne prestanemo komentirati po društvenim mrežama, nego komentiramo glasno i jasno na ulicama, trgovima, do tada će se svako jutro jedno malo biće probuditi, pojesti doručak, a njena mama će umirati od straha, jer takvo je vrijeme i mjesto u kojem živimo.

Do tada će ova mila djevojčica čiji su život nepovratno uništili i njeni slomljeni roditelji biti tek uspomena da kao društvo nismo uspjeli i da srljamo u vlastitu propast.

Komentiraj