savjet stručnjaka

Splitski serviser nam je otkrio trikove za odabir kućanskih aparata: “Ne kupujte najskuplje uređaje!”

Nekada su kućanski aparati imali jako dug životni vijek.

Događalo se to da bi ljudi kupili hladnjak ili perilicu rublja kad bi se oženili, a isto to bi koristili i nakon 15-20 godina, pa čak i više. No, u posljednje vrijeme aparati se lako kvare, a ljudi znaju reći da traju- dok im vrijedi garancija.

Upitali smo jednog servisera kućanskih aparata što je tome razlog. I ne, aparati nisu “tempirani” da crknu dan ili dva nakon garancije, uvjerava nas.

“Stvar je u tome što danas postoji milijun proizvođača i milijun modela. Prije je bilo i manje proizvođača i manje modela i prije su ti aparati bili dosta skuplji nego što su danas. A danas bi stranke da imaju u ponudi razne boje, pa da svitli, pa da lipo izgleda, pa ovo, pa ono, i sve to naravno utječe na skupoću proizvoda, odnosno jeftinoću. Prije su bile i deblje stjenke perilica posuđa i bolja izolacija frižidera, ali je bila i veća potrošnja energije, a danas se ide uglavnom na to da je manja potrošnja i tako te neke stvari. Prije se zato trošilo više struje. Sve to utječe. Evo primjer, prije su u hladnjacima bili plinovi koji su danas zabranjeni jer nisu ekološki, a da su bili kvalitetniji materijali, bili su, kad bi se to danas koristilo tako, onda bi ti kućanski aparati bili masu skupi. Dakle, nekada je materijal bilo kvalitetniji, pa su i sami aparati bili kvalitetniji”, pojasnio nam je serviser.

Pitanje je zato je li bolje kupiti skuplji ili jeftiniji uređaj?

“Najbolje je kupit neku sredinu jer je tu najbolji omjer cijene i kvalitete. Uvik kad kupiš onaj najskuplji, on vridi, to nije uopće sporno, ali si ga isto platio više nego šta vridi, a ako kupiš najjeftiniji, sigurno je lošije kvalitite. Neku sredinu je najbolje uzet. Naravno, uvijek ima iznimaka koje potvrđuju pravilo.”

Posljednjih godina bilo je mnogo prigovora da je recimo u Hrvatskoj Nutella lošija od one u Njemačkoj ili Italiji. Zanimalo nas je kakva je situacija s kućanskim aparatima, prodaju li se nama neki “lijevi”.

“Recimo jedan poznati njemački proizvođač proizvodi npr. 100 aparata, 20 ih proizvodi npr. u Njemačkoj, 10 u Kini, 40 u Španjolskoj, 30 u Turskoj (ili tko zna koliko i gdje), ali za njemačko tržište je predviđen uglavnom skuplji cjenovni rang, no to ne znači da se tamo prodaju isključivo oni šta se proizvode u Njemačkoj. Prodaju se ajmo reć svi, a u Hrvatskoj će isto manje ljudi kupovat najskuplji cjenovni rang pa se mali postotak tih aparata koji se prodaju u Njemačkoj, nalazi u prodaji i u Hrvatskoj. Iako se uvijek i to može nabavit ako netko želi platiti. Tako da nije to baš onako kako ljudi govore.

Znači, od 30 aparata koji se proizvedu u Njemačkoj, u hrvatskim dućanima može se naći njih recimo deset, isto tako i oni proizvedeni u Kini, njih na našem tržištu isto ima nekoliko modela. Tako su se na hrvatskom tržištu mogle naći i perilice proizvedene u Turskoj, koje su bile jeftine, no one nisu imale svoje mjesto u njemačkim dućanima iz jednostavnog razloga što se tamo prodaju – skuplji proizvodi. To ne znači da su ti proizvodi loši, samo je riječ o jeftinijem cjenovnom razredu koji je namijenjen nekom drugom tržišnom segmentu”, pojašnjava nam.

Svaki proizvođač ima svoj neki model koji se pokazao kao jako loš i do trgovaca s vremenom dođu te informacije pa nije loše poslušati njihov savjet. Takvi modeli se jako brzo izbace iz proizvodnje ili se kroz daljnju proizvodnju otklone nedostaci.

“Nažalost, dosta ljudi se vodi time šta lipše izgleda, iako će neki poslušat savjet trgovca koji zna što se vraća, što se kvari, jesu li se ljudi žalili na neki problem i slično. Svakako je dobro poslušati savjet”, zaključuje naš sugovornik.

Komentiraj