Nije kriva konkurencija

“Spustio sam cijenu na 40 eura i apartmani su mi popunjeni, dakle gostiju ima”

“Stiže nam mladi par Gradišćanskih Hrvata, rođeni su i žive u Austriji. I ona i on su 23-godišnjaci. Na Korčulu su stigli kasno, bez auta.

Bilo mi ih je žao jer taksi do Prižbe košta 200 kuna u jednom smjeru. Kažem im, doći će moj tata po vas. On je malo stariji, slabo hoda, još slabije čuje, 81 godina mu je, ali još dobro vozi, ne brinite se… Uglavnom, na putu do Prižbe, oni su se skompali s tatom, završili odmah na bambusu, dogovorili bacanje parangala i ručak idući dan. Oduševili su se njime, a on je bio cili sritan. Sutradan su bacili parangal. Gosti iz drugog apartmana, također Austrijanci, ispekli su ribu i svi zajedno sjeli su uz more i jeli.”

Ova korčulanska priča objavljena na portalu Cimperfraj.hr samo je jedna u moru sličnih, toplih ljudskih priča o susretu dobrih domaćina i zahvalnih gostiju. To je možda i najljepše lice hrvatskog turizma, koji svoj goste, inače, ove godine dočekuje sa 175.000 mjesta u hotelima, 247.000 mjesta u kampovima i čak 620.000 kreveta u privatnom smještaju, piše Večernji list.

Samo u posljednje dvije godine kapaciteti privatnog smještaja značajno su narasli, i to za 127.609 ležajeva. Istodobno, broj hotelskih kreveta povećao se samo za 5873 pa hoteli sad u danu primaju maksimalno 175.423 turista.

Neravnoteža, koju je velika potražnja proteklih godina samo potencirala, dobila je ime apartmanizacija, a problem koji nastaje može se opisati kao suparništvo u kojem zimmer frei jede sam sebe.

Upravo domaćini u obiteljskom smještaju, kako je rečeno na sjednici Turističkog-poslovnog vijeća pri HGK, najteže pune svoje sobe. Hotelima zasad ne smeta ni to što imaju cijene deset do 30 posto više nego u Španjolskoj ili Grčkoj. Iako, ubuduće bi i to mogao postati problem.

Trenutačno je definitivno najteže privatnim iznajmljivačima. Gosti kojima je bitna cijena odlaze u Tursku. Više ih se ne može samo čekati da dođu, a tome će se najteže prilagoditi oni koji nisu profesionalci u turizmu.

Predsjednik Udruge hrvatskih putničkih agencija Tomislav Fain uz agenciju i sam ima deset apartmana i priznaje da tek ovih dana puni ‘srpanjsku rupu’

“Buking sam prepustio kolegicama iz ureda i kad sam 10. lipnja malo pogledao kako ide punjenje: za srpanj ni jedna rezervacija! Pogledam tjedan dana poslije, i dalje ništa! Pogledam cijene i vidim da su kolegice za studio za dvoje, recimo, stavile 57-58 eura na noć. Nerealno i previše, studio nije prvi red do mora, nema bazen i realna cijena bi bila oko 35 eura. Spustim cijenu na 40 eura i već sada srpanj mi je pun 93 posto”, za Večernji list priča Fain, koji vjeruje da se mnogima dogodilo slično.

“Više ne možemo prodavati po višoj cijeni od realne i bez ulaganja. Mi smo puno truda i novca uložili u program jedrenja i izleta na moru i ide odlično. Rent-a-car sam zapustio i posao propada, s 15 automobila spali smo na dva. Restoran u kojem sam podigao kvalitetu, samo za tanjure sam dao 10.000 eura, dobro radi i s višim cijenama. Dakle, gostiju ima, nije kriva konkurencija, nego ono što svatko od nas napravi”, napominje.

Komentiraj