bezbroj primjera

Što se treba dogoditi da bi netko od naših političara dao ostavku?

Da bi se stvari u Hrvatskoj pokrenule s mrtve točke, treba se nešto dogoditi! Iz dana u dan svjedočimo takvim situacijama, primjera je zaista bezbroj.

Tako primjerice otac treba preko balkona baciti četvero djece da bi se preispitalo rad Centra za socijalnu skrb. Slijepi Splićanin treba upasti u neoznačeni kanal, da bi se taj kanal kasnije i označilo kako spada, jer eto investitor nije razmišljao o tome da bi netko tko je slijep mogao tim putem proći, jer onaj tko nije – će rupu pred sobom ionako vidjeti. Ministrica Gabrijela Žalac treba svojim automobilom pokupiti 10-godišnju djevojčicu da bi shvatila da joj je vozačka dozvola istekla. Eto, da nije te (ne)sreće tko zna kad bi jadna uopće postala svjesna činjenice da vozi bez važeće vozačke dozvole.

Kažu u Vladi da nema potrebe za ostavkom, da se takvo što može dogoditi svakome. Istina, slažem se da se može dogoditi svakome, no nije svatko ministrica. U biti, nije ona zapravo u svemu ništa kriva, jednostavno se našla u krivo vrijeme na krivom mjestu. Još uvijek ne znamo kolikom brzinom je vozila, a vozačka dozvola joj je istekla prije gotovo tri (3) godine. Stavimo to sve na stranu, ona je samo bila u autu, a djevojčica joj je sama naletjela na auto. Opalimo njoj kaznu!

Ministrica je svoju već platila, i to na mjestu događaja. Izvadila je 500 kuna iz novčanika i platila za vožnju bez važeće vozačke dozvole. I to će biti jedino što će platiti! Ponudila je premijeru ostavku, ne doduše neopozivu, i vjerojatno u nadi da je on neće prihvatit. I gle čuda, nije je prihvatio! Valjda nema potrebe za tim! Kao što nema potrebe da Damir Krstičević da ostavku jer se vojska nije na vrijeme uključila u gašenje “interesantnog” požara u Splitu, nema potrebe da ministar Kujundžić da ostavku kada dijete u Metkoviću premine zbog loše organizacije zdravstvene skrbi, nema potrebe da ministrica Murganić da ostavku nakon niza gafova koji je prate. Ma ne, nema potrebe za tim, jer nisu oni tu zbog nas, nego smo mi tu zbog njih!

A istodobno, njihovi kolege daju ostavke i za puno manje stvari. Norveški ministar dao je ostavku jer je ponio službeni mobitel na godišnji odmor, tamo neka ministrica u svijetu dala je ostavku jer je službenom karticom kupila pelene. I ne, ne tolerira joj se što je sve podmirila, pa čak i više uplatila u državni proračun. Koje budale, vjerojatno promišljaju ovi naši na vlasti! To se u Hrvatskoj nikada ne bi dogodilo, u Hrvatskoj političari ne znaju što znači riječ ostavka. Kada dođu na vlast, to i slične stvari valjda odmah potisnu negdje daleko u memoriju, odakle se više ne vraća u upotrebu. Samo u slučajevima kad su u oporbi, pa traže od vladajućih nešto što im samima nikada ne bi palo na pamet.

I onda se čude što mladi ljudi odlaze iz Hrvatske! Da, iz zemlje blagostanja u kojoj, ako si bogat ili na poziciji (ili i jedno i drugo) možeš gazit ljude i na kopnu i na moru i ne može ti nitko ništa, možeš pokrast pola države i godinama šetat slobodan, ma možeš šta hoćeš! Pa je tako recimo ministar Čobanković svoju kaznu doslovno odgulio – gulio je čovjek krumpire. Za njega i njemu slične vrijede u ovoj državi jedna pravila, za druge, poput nesretne Ličanke koja je pekla rakiju vrijede druga. Na 98-godišnjakinji se trenira strogoću, em joj je oduzeto 54 litre rakije, em mora platiti 2000 kuna kazne, a možemo se kladiti da joj je tolika mirovina. Koliku će mirovinu imat ministrica Žalac i ostala ekipa?! Bolje da ne znamo!

Komentiraj