druga perspektiva

Učenica “progovorila” o državnoj maturi, njen status morate pročitati

Rezultati ovogodišnje državne mature postavili su još jednom važna pitanja na koje godinama nemamo odgovor, a odnose se na kvalitetu obrazovnog sustava i onoga što on djeci pruža.

Jasno je kao dan kako već niz generacija preferira gimnazijsko obrazovanje, koje kroz četiri godine općeg obrazovanja ne daje djeci puno materijala za daljnji nastavak školovanja.

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak istaknula je kako rezultati mature pokazuju da je bila u pravu kada je rekla da sustav treba mijenjati, dodavši kako je veliki problem razlika između ocjena koje učenici dobiju u školi i koje dobiju na maturi.

Imamo li inflaciju petica, da li su zakazali učitelji, sustav, sve su to pitanja na koja će struka morati dati odgovore, ali ono najvažnije ipak ostaje, skoro 9 tisuća učenika ove godine neće ostvariti pravo na fakultetsko obrazovanje.

Naravno, u rujnu imaju još jednu šansu za maturu, ali do tada će im se željeni fakulteti popuniti. Njima ove prepirke neće ništa koristiti, njima je ovo nevažno, njima je uništen san, jer osvjedočili smo se više puta kako mnogi koji naprave pauzu nikad ne nastave studentsko obrazovanje.

Možda bi upravo njihov glas trebali ponekad poslušati umjesto da im političke elite kroje sudbinu, jer oni će večeras plakati što nisu ostvarili svoj plan bez obzira na to tko je zakazao. Oni su ti koji ne spavaju jer je pred njih stavljeno toliko gradiva da niti stignu niti mogu sve naučiti, oni su ti koji bubaju napamet za te nezaslužene petice o kojima će se sada raspravljati, pa se nakon četiri godine ne mogu sjetiti gradiva, oni su ti koje nismo naučili logično razmišljati jer zapravo za to nemaju vremena, jer ih ne učimo životu nego život uče iz knjiga, oni su ti koji piju apaurine i pokušavaju ispuniti očekivanja, škole, roditelja, učitelja, a ni sami ne znaju još što bi.

Možda da ipak pročitate što piše maturantica gimnazije Maristela Baričević, pa da pokušate shvatiti što vaša djeca osjećaju. Naime, Maristela smatra da puno nepravde leži u konceptu državne mature te da je na njenoj, ali i prethodnim generacijama koji su ju polagali, stavljen prevelik teret.

Da, njen je tekst duži, ali vrijedi pročitati svaku riječ, možda i mi odrasli nešto naučimo.

Dobar dan svima! Uz dužno poštovanje prema svima profesorima, nastavnicima, roditeljima, učenicima te sadašnjim, ali i budućim maturantima ovom prilikom želim iznijeti nešto o čemu tisuće maturanata već 10 godina šute i trpe. Državna matura zahtijeva od nas učenika gimnazija, ali i strukovnih škola da na kraju našeg srednjoškolskog obrazovanja polažemo 3 obvezna predmeta koja postaju odlučujući faktor za nastavak našeg školovanja. Naša karijera i naša budućnost ovise o ta 3 predmeta kojima naša politika nastoji provjeriti naše znanje i naše sposobnosti.

Recite mi, molim vas, otkada se razina intelektualnih sposobnosti mjeri u samo nekoliko zadataka koji se svake godine pojavljuju u drugačijem izdanju u ispitima naše državne mature? Recite mi kako naša vlada zna što je istinsko znanje ako svake godine sastavljaju sve težu i težu maturu?

Kako je moguće da se znanje iznadprosječnog učenika mjeri u 30 zadataka iz matematike kada im te iste zadatke nikada niste stavili u njihove udžbenike? Kako očekujete od nas da s jednakim uspjehom riješimo maturu i da opravdamo svoje ocjene iz srednje škole kada ni vi sami tu maturu ne biste riješili dovoljno zadovoljavajuće? Recite mi ministrice Divjak, što vas je nakon 10 godina provođenja državne mature nagnulo na osnivanje Škole za život, recite mi jeste li i vi prolazili kroz ono što prolazimo i mi, jeste li danonoćno proživljavali jednaku količinu stresa i s tim istim se budili svako jutro, jer vam je vaša karijera ovisila o onome što danas zovemo državna matura?

Kad već govorimo o stresu, jeste li razmišljali o tome kako se mi osjećamo pri samoj pomisli da naši snovi i želje mogu samo tako lako pasti u vodu? Jeste li ikada razmišljali o tome da u Hrvatskoj stvarno postoje mladi, sposobni i talentirani ljudi koji bi možda jednoga dana i mogli učiniti nešto za dobrobit ove države, ali ih ovaj sustav koči i ne dopušta im da dišu? Ta ista mlada i sposobna radna snaga za kojom Hrvatska već godinama traga odlazi iz ove zemlje upravo zbog takvog režima kojeg gledaju već 10 godina. Zašto se onda čudite kada alarmantni podaci kažu da smo u posljednjih 6 godina izgubili 44 tisuće učenika u našim školama?

Te iste vaše škole zajedno s vašim navodno boljim obrazovnim sustavima sada ostaju prazne i svakim danom ta praznina postaje veća.

Mlade obitelji odlaze u bolje sutra u potrazi za boljim životom, boljim uvjetima i vjerujte mi to nije samo zbog malih plaća u ovoj državi već zbog politike koja se provodi nad nama. Kada je nedavno izašla anketa u svrhu ukidanja državne mature, većina učenika je smatrala da državnu maturu treba ukinuti. Zašto je to tako potvrđuju rezultati prethodnih godina, ali i rezultati od ove godine koji kažu da državna matura nije nikada bila lošija i da su ostvareni najlošiji rezultati od njezina uvođenja.

Naravno krivit ćete učenike za koje ćete reći da ne uče dovoljno, da su lijeni, nezainteresirani, neodgovorni itd, ali nećete preispitati taj vaš sustav zbog kojeg se sve ovo i događa. Cilj državne mature i njezina vizija nekada davno bila je da nam pomogne u nastavku našeg obrazovanja, da se na samome kraju, kada je već vrijeme za veće pothvate u životu, prisjetimo i bolje usvojimo svo gradivo od 1 do 4 razreda, da nam to znanje ostane i dalje u obliku našeg intelektualnog vlasništva koje se danas višestruko vrednuje i cijeni. Ali recite mi, kako očekujete da nam to sve pomogne u životu kada nam ta ista državna matura nabija ogromni pritisak i stres koji proživljavamo u samo mjesec dana?

Mjesec dana štrebanja i učenja napamet pojedinih činjenica i pojmova odjednom zamjenjuje sav trud koji je pojedini učenik stekao kroz 4 godine mukotrpnog rada. 4 godine dokazivali smo tko smo i što smo da bi nam na kraju jedan test presudio za cijeli život. Pitat ću vas još, jesmo li mi to stvarno zaslužili? Jesu li to zaslužili oni koji stvarno imaju potencijal u sebi i kojima se zbog tog istog potencijala većina divi, no zbog 3 obvezna predmeta koja većina neće ni slušati na fakultetu, njihovi snovi mogu ostati samo snovi, a priliku da pokažu svijetu što stvarno mogu i znaju nikada neće dobiti. A zašto je to tako? Zašto mladim ljudima ne dopustite da žive ono o čemu sanjaju, da budu ono što najbolje znaju, zašto se njihovo znanje mjeri kroz 3 testa čije će gradivo zaboraviti onoga trena kada napuste učionicu, zašto ih kočite?

Recite mi hoćete li vi biti roditelj svakog budućeg djeteta koje će proživljavati jednaku muku i koje će svoje mentalno zdravlje staviti u drugi plan samo zbog jednog cilja i želje da zadovolji vaše uvjete? Hoćete li vi biti ti kada ćete gledati razočaranje i tugu u očima svoga djeteta kada shvati da nije zadovoljilo vašu normu koja je bila potrebna za njegovu/njezinu karijeru? Ili ćete kao i inače gledati samo svoj posao, gurnuti ruku malo dublje u džep i ne misliti na budućnost ove zemlje koja bi danas i trebala ostati na mladima? Vi ni ne radite svoj posao.

Vaš posao trebao bi uključivati reforme o tome kako zadržati mlado stanovništvo u ovoj državi, a ne je iz iste tjerati van. Trebali bi učiniti nešto za naše obrazovanje, ali ne u obliku državnih matura za koje i vi sami znate da ih ne možete riješiti. Žalosno je što vam to mi, ljudi nad kojima provodite dio svojih reformi, moramo govoriti što ne valja u ovoj državi umjesto da to vi, koji je vodite, vidite sami. Ako se u sljedećih 10 godina nastavi ovaj trend sve lošijih rezultata, nemojte reći da vam nismo rekli i da smo na ovaj način liječili svoje frustracije, jer i vi i mi dobro znamo koliko mladi ljudi u Hrvatskoj imaju potencijala za bolje i da zaslužuju bolje, no nažalost ovakvim tempom to dovoljno ne dolazi do izražaja.

Živimo u demokratskoj državi gdje svaka osoba ima pravo na svoje mišljenje, svoj stav, interese, ali se naš glas uporno pretvara u šutnju iz koje nema izlaza i iz koje nam vi ne dopuštate izlaz. I ti naši stavovi, interesi, vrijednosti koje njegujemo postaju zanemarive jer nam je nametnuto da svi moramo razmišljati jednako, a sve što odudara od toga vi ne vidite. I dok nas drugi čine ponosnima što upravo dolaze iz naše male zemlje, mi, na kojima navodno sve ovo ostaje, si postavljamo pitanje hoće li uskoro doći i naša minuta kada ćemo pokazati koliko zaista vrijedimo i koliko možemo. No izgleda da previše gledamo unaprijed, kada nas vi gurate unatrag.

Komentiraj