Komentar Ive Anića

Zašto propada hrvatski turizam? Kao i rock ‘n’ roll, mladim generacijama je naprosto dosadan

Hrvatski turizam kao stihijska grana privrede u stagnaciji je po svim statistikama i u svim segmentima koji se vode sezonski. Da je tome tako malo će vam tko priznati, kako oni koji nude privatni smještaj, tako i oni u hotelima koji rade s grupama.

Hrvatski turizam dogodio se slučajno, i nije plod nikakvog mukotrpnog rada, mudre politike ili reklamnog sektora. Hrvatski turizam oslanjao se u svom zenitu, i oslanjat će se kada se i konačno prizna da je u padu, uglavnom na razvedenu obalu, sunce i more. Zadnju dekadu obilježilo je jačanje europske ekonomije, što je proporcionalno značilo kako će sve više ljudi svoje godišnje odmore planirati unaprijed i pojačati turistički promet u nove i zanimljive zemlje među koje je spadala i Hrvatska.

Tri stvari koje su bitno utjecale na rast

Glavni konkurenti Hrvatskoj, posebno na Mediteranu, imali su svoje probleme, što je dovelo do benefita u turizmu prijašnjih godina, kao što je Hrvatska imala tu sreću da se na njenom teritoriju snimaju hit serije, i održavaju europski festivali elektronske glazbe. Te tri stvari bitno su utjecale na turizam u Hrvatskoj prijašnjih godina, no niti jedna vlast, ministarstvo turizma i aktualna politika nije imala jasnu strategiju što nakon toga? Što kada se te slučajne hit – sezone ispušu, kada se zaborave planetarno popularne serije i trendovi u elektronskoj glazbi promijene?

No, pravi je krimen vladajućih svih ovih godina, kao i odgovornih u sektoru turizma, zapravo taj što nisu prepoznali da se ne mijenjaju samo destinacije na kojima se snimaju aktualne serije i elektronički glazbeni festivali, već da se mijenja i turizam sam po sebi. U ovih nekoliko godina u kojima uživamo u stihijskom turizmu, shvatili smo svi mi uključeni na bilo koji način u njega, kako se struktura gostiju koji nas pohode radikalno mijenja. Ako smo barem mi u Splitu pripisivali taj fenomen Ultri koja je najzaslužnija za turistički boom u gradu pod Marjanom, tada smo morali shvatiti da se trend mladosti koja migrira svijetom ipak ne odnosi samo na pohođenje festivala ili glazbenih koncerata. Naime, Split je i van tih događanja bio i ostao preplavljen novim, sve mlađim i raznolikijim turistima. Turizam kao takav promijenio se u toj mjeri da ga s pravom danas, u sezoni 2019, možemo zvati – nomadskim.

Ljudi iz praktički svih dijelova svijeta migriraju od travnja do listopada. Migracije današnjeg turizma nemaju jasna pravila, i nemaju nikakve dodirne točke s nekadašnjim turizmom na kojeg je Dalmacija, što se tiče ponude i potražnje navikla. Današnji turisti, sve mlađe i mlađe dobi, nomadi su i ne zanima ih ostajanje na jednom mjestu, jednoj plaži ili uvali, na kojoj će im ljubazni domaćin ispeći ribu, provozati ih u rent-a– boat barki, i bukirati ih na tjedan dana.

Iznajmljivači apartmana ponudu prilagodili trendu
To su prvi shvatili iznajmljivači apartmana, pa su ponudu prilagodili tom novom i modernom trendu. Ako živite u Splitu, tada vam ta je križaljka vlasnika soba i apartmana itekako poznata. Utrka u “punjenu” rasporeda na kalendaru odvija se preko interneta i traje praktički sve do konca listopada. Bjesomučnu konkurenciju koja ima svoje nekontrolirane tendencije formiranja cijena, prati još shizofrenija infrastruktura čišćenja apartmana i pranja plahti koja se odvija danonoćno u sada već specijaliziranoj “laundry non – stop” ponudi koja niče praktički po cijelom gradu, kao i obično nekontrolirano i uglavnom po privatnim garažama koje su nekoć bile videoteke.

No, ono što ne zabrinjava vlasnike apartmana, koje poslovično zabrinjavaju samo prazni dani u dragocjenom kalendaru, potrošna je moć tih novih turista nomada. Navikli na goste koji troše, kojima smo izrazito jeftini, nismo ni primijetili kako su se stvari rapidno izmijenile. U samo dvije godine, po svim relevantnim statistikama, potrošnja na Jadranu značajno je pala, u nekim se segmentima i prepolovila.

Kako troše gosti nomadi?

Gosti nomadi, tj. oni koji imaju svoj izračun potrošnje na svom godišnjem odmoru, danas internetu hvala, točno znaju koliko, kako i na koji način će potrošiti svoj novac. I u tome prednjače mladi turisti, koji već unaprijed znaju cijene, znaju koliko ih košta smještaj koji su kalkulirali do zadnjeg trena kada će iznajmljivačima popustiti živci, ali znaju i koje im agencije pružaju ono što oni žele, po unaprijed ugovorenom rasporedu.

Tako su ti mladi ljudi, u svojoj viziti Hrvatskoj koja uglavnom traje jedan tjedan, danas u Splitu, ali kroz jutro, a popodne već na Plitvicama ili Krki, što im je raspored aranžmana koji uključuje uglavnom i besplatan doručak te karte ukalkulirane u cijenu. Njihova sutrašnja destinacija su Zadar ili Dubrovnik, pa Brač, Hvar i Vis, da bi zadnji dan svog pustolovnog godišnjeg odmora proveli na Zrću, ili u šetnji Zagrebom. Takav turizam smo dobili zadnjih godina, i takav turizam zapravo danas i jest.

No, to naravno nisu prepoznali oni koji su takve stvari trebali prepoznati, naši vladajući i njihove klike koje su instalirane u turizmu da prepoznaju samo brojke, ali ljudi nisu brojke, već su ljudi robovi trendova, a trend današnjeg turizma je upoznaj zemlju u koju ide, ali upoznaj je cijelu, i potroši točno onoliko koliko si planirao na svojoj Visi, svotu koja je realna, i koju si možeš priuštiti, a ona samo u rijetkim slučajevima premašuje trocifreni iznos u eurima. Bez ikakvog prepoznavanja i prilagođavanja takvoj vrsti turizma, bez ikakvih modela prilagodbe i razvoja, bez ključnih odluka na lokalnim i državnim razinama, ponovo smo ponovili istu grešku – prilagodbu po modelu tko se snađe.

Ugostiteljski sektor fulao je ponovo zastarjelim modelom fine – wine ponude. Moderni gosti nomadi naime zaziru od takve vrste ponude, jer je ona kao prvo skupa, a zatim i nepraktična. Kada izađeš iz jedne takve ultra – moderne ponude u kulinarstvu i gastronomiji zapravo si gladan. Moderne turiste nomade zbog te dvije stvari zato zanimaju samo fast – food objekti koji, barem što se Splita tiče, niču kao gljive poslije kiše, i niste valjda mislili da neće, niču stihijski, nekontrolirano, bez ikakve vizije i koordinacije s gradom, gradom koji postaje nalik na afričke favele u kojima prevladava kič, šarenilo svih boja i dezena i smrad iskorištenog ulja, koji se divno uklapa u smrad koji ostavljaju za sobom turistički brodovi i plovila koji se manijakalnom brzinom grade bez da iti jedan ima bilo kakav pročišćivač, pa je luka u Splitu, naročito subotom kada se krcaju nove grupe, do te mjere zagađena da smo već na rubu ekološke katastrofe. Nadležni, Lučka kapetanija i Grad uredno kupe lučke pristojbe, praveći se da ne osjećaju smrad koji se širi lukom, no to je samo jedan segment kompletnog ludila koje vlada kako gradom pod Marjanom, tako i našim turizmom.

Hamburgeri su hit diljem obale

Više od sunca i mora tako se pretvorilo u hamburgere koji su po svim statistikama hit u svim turističkim destinacijama. Brza hrana, i voda kupljena u samoposlugama, ono je što se danas u nomadskom turizmu traži. Kao i alkohol koji se kupuje uglavnom po trgovačkim centrima na akciji. Masovni turizam povukao je i masovnu zagađenost, čije se rane liječe bjesomučnim paljenjem otpada koje grad Split ponovo očekuje na jesen. Masovni priliv u jeftine jedinice u privatnom smještaju, automatski je smanjio prirast u onom hotelskom, a to se naravno odražava i na broj planiranih hotela koji se grade ili se trebaju graditi. Hotel Ambasador, najavljen za ovo ljeto, ne da je u roh – bau fazi, već je upitan i za sljedeću sezonu. Razlog? Manji priliv sredstava lanjske sezone od očekivanog. Hotel Marjan, Kerumova šaka u oko gradu Splitu, tako je simbol naše bahatosti, nezasitnih apetita i posvemašnje arogancije, koja je budućnost vidjela u istom razvojnom tempu što se turizma tiče. Još jedan planski promašaj, kako politike na državnoj, tako i one na lokalnoj razini.

Ključna stvar i s Ultrom, tj. njeno premještanje na Park mladeži, također nam govori koliko je očekivano manji broj posjetitelja nego prijašnjih godina, iako će politika grada to objasniti pogodovanjem Hajduku koji igra europske utakmice. Malo morgen, da bi se sjašilo s konja na magarca da se očekuje jednak priliv mladosti, a to organizatori ionako već znaju po prodanim ulaznicama. No ponavljam, ne prepoznavanje tih ključnih stvari promašaj je politike, kako one na državnoj, tako i one na lokalnoj razini.

Infrastruktura na kontinentu koja je blago rečeno katastrofalna, nenormalno skupi autoput, koji u kalkulaciji turista u startu odvraća od avanture zvane Hrvatska, kaos na ulazu i izlazu iz Splita koji traje već godinama, basnoslovno skupi trajekti naša su rak rana, rana koju ne mogu zaliječiti jeftini smještaji, jeftina hrana i jeftini alkohol. Konačna kalkulacija je ono što ubija hrvatski turizam, i za to je izravno odgovorna država, njeni porezi, politika i ljudi koji su nesposobni, a na ključnim su mjestima.

Nema izdanog računa koji se ne provjerava pet puta

Po stopi poreza na ugostiteljstvo i dalje smo najveći na Mediteranu. Mislite da to nije važno? Sve je važno današnjim nomadima turistima, svaka lipa, svaka kuna, svaki euro. Nema izdanog računa koji se ne provjerava pet puta, nema eura koji se pet puta ne okrene u džepu, nema cijene koja se ne provjeri u susjednom restoranu nije li niža. Jer je država Hrvatska, njena infrastruktura, prometnice i nameti, već izbila ono što se moglo potrošiti neplanirano. Ako mi ne vjerujete, pogledajte statistike. Statistike ne lažu. U okolnostima u kojima raste broj noćenja, a koji premašuje naveliko rast ukupnog prihoda u turizmu, ne možemo govoriti o održivom modelu istog.

Taj trend zapažen je već godinama u drugim turističkim destinacijama, u Španjolskoj, Turskoj, Grčkoj, no u nijednoj zemlji nije bio tako izražen kao u Hrvatskoj. Dugoročno, takav je trend neminovno pad, jer potrošnja u svim drugim sektorima koji obuhvaćaju turizam nije srazmjerna broju noćenja. Drugim riječima, od samog turizma na koncu će koristi imati ove sezone samo iznajmljivači koji ionako kukaju da su smanjili cijene do nivoa snošljivosti, ali nitko drugi.

Da je tome tako, govori nam upravo ugostiteljski sektor, koji unatoč rapidnom nedostatku radne snage, radi s onim što ima. Ne zapošljava, niti proširuje ponudu. Stagnira na postojećoj ponudi i potražnji uz minimalan broj ljudi koji rade, a kojima kasne plaće (jer posla začuđujuće nema, a toliko turista), najčešće bez slobodnog dana, bez dogovorenih nagrada, što će na koncu dovesti do još većeg egzodusa mladih i iz tog sektora. Jer su s pravom razočarani. Sezone više jednostavno nisu što su bile, poslodavci su skloniji riziku “rada na crno”, a sama država im pomaže jer ponavljam, nema nikakvog plana, da ne govorimo zaštite radnika. U ugostiteljstvu, u Hrvatskoj, radnike ne štiti nitko. I to je razlog što radne snage nema. Jer nema reda, nema pravila, i jedini je zakon šuti i radi. I do dvanaest sati dnevno.

Ponuda nam je dosadna i tragikomična

Hrvatski turizam tako ima nekoliko neizlječivih boljki koje će u konačnici dovesti do njegove propasti. Prvo nisu prepoznati trendovi, kako u nas, tako i u svijetu. Populacija koja putuje sve je mlađa i zahtjevnija za razuman trošak, a naši su kapaciteti i ponuda daleko u prošlosti. Ovisnost o turizmu dovela nas je do točke zasićenja s koje nema povratka. Ponuda nam je dosadna i tragikomična. Nema različitosti, nema inovativnosti. Svi uglavnom nude prekrasne otoke, sunce i more, što je današnjem turistu nomadu dosadno i nezanimljivo. Jer on hoće vidjeti i doživjeti Hrvatsku u nekoliko dana, a da se pritom dobro zabavi, da ga se tetoši i tretira i sve to, nećete mi vjerovati, za jednu njegovu prosječnu plaću. Ako to nismo u stanju, ima tko hoće.

Zemlje Mediterana imaju strategiju i imaju plan. Manje sezonaca, više turističkih agencija i vodiča, manje intenzivnih smještajnih kapaciteta, više avanture i više adrenalinske ponude, manje hotela s bazenima, više kampova i obiteljskog smještaja koji nudi različite sadržaje, manje zvjezdica, ali više elastičnosti cijena, manje gužve i zagađenja, ali više organiziranih izleta i aktivnosti.

Slijedi li Hrvatska te trendove?

Pitajte slobodno ministra turizma što misli o tome i ovaj će vas, mogao bih se kladiti, pogledati blijedo. Ti likovi od pulsa turizma znaju samo za onaj koji se tiče krvotoka novca. Kao da taj dotok nikada neće prestati. A hoće, i prestat će vrlo brzo. Jer smo već viđeni i već posjećeni, jer oni koji su bili hvale divnu zemlju, ali zemlju bez sadržaja i sretnih ljudi, jer smo puni sunca i šarenila, ali nismo nasmijani, jer su putovali satima da bi im u kafiću ugasili u ponoć muziku mudrijaši koje je zaposlio gradonačelnik po njegovoj odluci. Jer su platili cestarinu i skupi trajekt da bi vidjeli rimske vojnike, pomahnitale taksiste koji ubijaju ljude po gradu da otmu turiste konkurenciji, i na koncu jer su očekivali puno, puno više za puno, puno manje.

I mi im to naravno, nismo priuštili.

Zašto i kako je dakle propao hrvatski turizam?

Kao i rock’n’roll. Mladim generacijama on je naime bio dosadan.

Komentiraj