"Što su jeli naši stari"

Solinska fešta o’ spize: Orzo i Jadro kao savršeni partneri

Stari Solinjani jeli su ukusno, reklo bi se to po jučer održanoj fešti “Iz solinskog lonca: Što su jeli naši stari”. Malo sarme, malo tripica, manistra s pomama, iznenađenje večeri orzo, a da sve bude po pravilima, našlo se i nešto kolača, doduše uvoznih, od “sjevernjaka” koji su gostovali.

Ova je manifestacija postala već tradicionalna te će se dogodine, ako sve bude po planu, održati po jubilarni deseti put.

Uz to je već dobila i nagrade za inventivnost u turizmu, reklo bi se da su u Solinu, pogodili sa smjerom kud ići turistički.

“Turisti odlično reagiraju na domaću spizu. Zapravo, oni svi reagiraju dobro na ono što je prezentacija naše kulturne baštine. Sve što je autohtono, što se odnosi na interpretaciju baštine, to je ono što turisti traže u 21. stoljeću”, kazala nam je Jelena Stupalo, šefica solinske Turističke zajednice.

GALERIJA: Besplatna spiza na Jadru privukla mnoštvo ljudi

Ovaj put su turisti bili i ljudi iz Splita, jer se organizirao besplatni autobus iz grada do Solina, koji je bio pun onih znatiželjnih nepaca. Kad se na stranu puste glazbenici, neka djeca što su izvodila zborske pjesme i polusatni program s govorancijama, srž ovog događanja su hrana i lokacija.

Naime, sve se događalo u sklopu Gašpine mlinice, tri stoljeća stare mlinice, najveće iz tog doba, kad je Solin bio glavna lokacija za brašno i u Zagori, i na obali i na otocima.

Mlinica smještena na Jadru sama po sebi je zapravo nešto što bi čovjek trebao vidjeti i posjetiti, a u sprezi s jelom, besplatnim još, svakako je lokacija za svakog gurmana i ljubitelja povijesti. Uz to, ljeti Jadro uvijek djeluje kao prirodni klima-uređaj, tako da je i vrućina podnošljiva.

Besplatna hrana, očekivano, izazvala je redove. Tako to jednostavno biva kod nas, a u krajnjoj liniji, bilo bi šteta da nešto propadne. Ono što je šokantno je bila podjela porcija, koja je bila izvedena logično.

Ulazilo se u mlinicu, kroz nju se formirao red, a na drugom izlazu su bili raspoređeni lonci, tako da se oni koji čekaju nisu sudarali s onima koji su uzeli porcije. Tko je jednom bio na nekoj pučkoj fešti zna da su ovakve stvari rijetkost, u takvim situacijama uvijek nastaje kaos i potpuni kolaps podjele hrane, tako da je ovo bilo pravo osvježenje.

Redovi su bili veliki, ljudi su s guštom jeli, a vašeg reportera je ubijala jedna dvojnost. Nije tajna da novinare bije glas da su poput biblijske najezde skakavaca kad je besplatna hrana u pitanju. Stoga nitko tko drži do sebe i ne želi ispasti prosječni sportski novinar čija je životna misija uništavati besplatne kanapeiće, neće se gurati u red. Nije dolično, štitimo profesiju i sve te doskočice koje izazivaju ponos na licu i kruljenje u želucu.

Na sreću, hrane je bilo toliko da je ipak ostalo i nakon kraja čekanja u redu, pa sam se zaputio uzeti jednu porciju. Čisto zbog profesionalnih razloga, razumije se. Da dokažem da nije zbog osobnog zadovoljavanja gurmanskih potreba, čak nisam uzeo sarmu, koja bi bila prvi izbor uvijek i svugdje, kad sam ja u pitanju.

Dobro, nisam uzeo niti šalšu s purom, zamijetili bi cinici. Izbor orza s pancetom na kraju se pokazao pravim odabirom, jer sam i dokazao profesionalno da je sve bilo u redu s hranom, dapače, da je bila izuzetno ukusna, a i prestao mi je kruliti želudac. Dobro, za svoj ukus ja bih bio dodao i papra, ali ja bih vjerojatno i papar začinio paprom da mogu…

Odabir je pao na ovo i jer stvarno dugo ga nisam jeo, pa je eto ispalo da se u Solinu mogu nepca podsjetiti na neka prošla vremena.

Sve u svemu, “Iz solinskog lonca” je zanimljiva atrakcija, onako pomalo ležernija, za zadovoljenje želuca dok se pasivno sluša glazba, u mirnom i pitoresknom okruženju. Zapravo, sjajan način za provesti večer uz Jadro.

Komentiraj