kada koja se suzila od pranja i slične dogodovštine

Kupili ste novogradnju i mislite da ste riješili svoje probleme: Krivo, problemi tek počinju

Kupnja stana velika je odluka u svačijem životu, čak veća i od braka i završavanja fakulteta.

Kupnja prvih kvadrata posebno je stresna i traje dug period vremena, jer nije se lako obavezati, kako na kreditna zaduženja, tako i na prostor u kojem ćete sigurno provesti sljedećih desetak godina života ili možda i puno duže. Pred vas se uvijek, na samom početku stavlja značajan izbor; novogradnja ili stariji stan.
E sad ovaj drugi često je problematičan, izbora nema puno, unutrašnjost nije baš po vašem guštu, ako hoćete preuređivati velika je vjerojatnost da će zid koji baš trebate srušiti biti nosiv. Tu je još i lupanje pločica, obavezno preuređivanje kupaonice i kuhinje, moguće premještanje cijevi i tako da ne nabrajamo, trošak na trošak da bi napokon dobili nešto s čime ćete biti zadovoljni.

Zato je novogradnja možda bolji izbor, ali tu sada nastaju drugačiji problemi. Naime u početku je sve romantično, sjednete za stol s investitorom i dogovorite se oko toga što želite, roh bau, visoki roh bau, ključ u ruke i mislite stvar je riješena.

I upravo tu ste se prevarili.

Priča o realnosti novog stana i prvom susretu s predstavnikom stanara

Dakle, iako vam investitor obeća kako će se s vama usuglasiti oko svih vaših želja, od postavljanja pločica do toga kako će se vrata otvarati na drugu stranu jer je vama tako lakše zbog ormara, da vam neće postaviti kadu u vašem novom kupatilu, ako sve to niste stavili na papir i potpisali, „pojeo vuk magare“.

Osim ako im svakodnevno ne visite nad glavom, investitori, ali ni njegovi izvođači neće napraviti ni dio onoga što ste se dogovorili. Naime pločice su već dogovorene s tvrtkom od koje se naručuje oprema na veliko, kada za kupaonicu isto, jer ide jednako uređenje u svim stanovima, a pločice na balkonu nemojte ni misliti promijeniti bez da vam arhitekt da svoj blagoslov, iako izgledaju kao da ste ih upravo donijeli iz bakinog stana.

I dok vi objašnjavate investitoru da radite i da jednostavno ne možete na gradilište dolaziti svako malo, on vam samo uredno odmahne rukom i kaže kako je vaša briga da izvođača podsjećate na promjene koje ste željeli. Pokušavate mu objasniti da izvođač više ni ne odgovara na vaše telefonske pozive i da svaki put kada dođete na gradilište „on ima važnog posla na drugom projektu“, ali investitoru to kroz jedno uho uđe, a kroz drugo izađe. Mislim da se to upravo dogodilo i prilikom vašeg prvog razgovora s njim kada je zapravo izračunao jeste li kreditno sposobni i kada možete potpisati ugovor, nakon toga više vas nije niti slušao.

Nakon što ste se pomirili s kadom u kupaonici, pločicama na balkonu, jer barem ste dobili druge pločice na podu u kuhinji i na zidu kupaonice, nastaju nove muke. Naime, namještaj ste na vašu nesreću uspjeli kupiti prije useljenje za povoljnu cijenu i sve ste kupovali prema nacrtima koje ste dobili od strane investitora.

Tada nastaje šok, vaša divna komoda za dnevni boravak ne može ući između dva zida koja su se sa 156 centimetara u nacrtima u stvarnosti suzila na 150 centimetara. Gdje je nestalo tih 6 centimetara, nitko ne zna, misterija gora od Bermudskog trokuta, jer po priči investitora sve je napravljeno po nacrtima. Dakle suzilo se u pranju, 2 posto je normalno kada se pere na 60!!!!!????

Ali, na vašu žalost, tu enigme ne prestaju. Nakon što vam meštri dođu montirati kuhinju, dobijete poziv koji vas šokira.

„Halo , Ante je meštar za kužinu. Ne želim vas smetati, ali pokušali smo vam montirati kuhinju, međutim stvorila nam se rupa na kraju, kužina vam ima pad.“

„Ma to je ok pad je vjerojatno lagani i prema balkonskom otvoru, to je dobro jer ako negdje pukne cijev voda će otići vanka stana“, kažete vi mirno, ne očekujući što ćete sljedeće čuti.

„Gospodine moj pad vam je prema zidu i to od dva centimetra, tribamo kidat cilo dno od kužine da stoji kako treba“, kaže Ante, a vi se hvatate za rub stolice. Zovete investitora kojeg u posljednja dva dana više ne možete naći niti povećalom.

Više se ne pitate zašto.

Shvaćate da je ovo samo nastavak priče i već se pripremate na dodatne stresove nakon što vam dođe meštar za postavljanje ormara. Marangun donese sa sobom laser i onda oboje stojite u sobi i pitate se je li prostor za vaš odmor Twilight zona. Naime, u cijeloj sobi nema niti jednog ravnog zida, a ista situacija je i u drugim dijelovima stana. Gotovo, priče o duhovima su postale stvarnost, jer i to je bolje od realnosti gdje građevinar ne zna ogletat zid ravno.

Kada na jedvite jade uspijete dogovoriti s meštrom da vam ormar nekako uđe između vaših valovitih zidova, vidite da se nigdje u stanu vrata koja su na magnet ne mogu zatvoriti. Štokovi nisu poravnani, vrata su pala, uz sve to ulazna vrata se ne mogu otvoriti jer je nekome od radnika provrtjela brava, a kada otkrijete da su vam vrata od kupaonice uža od dogovorenog, te da vam mašina za pranje robe nikako neće ući u nju bez da je rastavite, a pločice na balkonu su se izdigle dobijete „slom živaca“.

Tražite investitora, on se ne javlja, šetate po gradilištu, nema ga, donesete sendvič i litru vode i odlučite kampirati ispred njegove kancelarije. Dođe on s osmjehom od uha do uha i nježno upita ima li nekakvih problema, kao da nema nikakvih briga na ovom svijetu.

Pretpostavljate da i nema, po svakoj stambenoj jedinici, a po cijenama od 2400 do 3000 eura po kvadratu, koliko se novogradnje prodaju od Splita do Podstrane zaradi oko 900 eura po kvadratu. Ne bi se ni vi za to nervirali, zar ne?

Nabrojite mu sve nedostatke i zahtijevate da do potpisivanja ugovora sve riješi, on uredno, kao i obično obeća da se nemate što brinuti, jer sve će biti super, pa on ima s ovim iskustva, ma pločice su se malo digle jer nisu imali dovoljno ljepila, nije to ništa strašno, vi samo trebate ponekad navratiti da podsjetite investitora na dogovor.

I sada ste pukli, niste vi nadzor, pa da gradite sami stan šetali bi tamo od jutra do mraka, zato ste ga i platili toliko da vi ne morate to raditi. Ima li nešto što se može ovdje ispoštovati, više ste živaca izgubili, a o novcu na popravke da i ne govorimo, spremni ste dati k vragu i njega i stan i ugovor i radnike i nadzor, ali onda stanete, jer shvatite da sve to nema smisla.

Stanova nema, za vaš već čeka red tri druge obitelji i to je zapravo cijela poanta situacije u kojoj ste se našli. Stanova nema, tržište puca po šavovima, investitori su bivši direktori banaka, vlasnici zemljišta kojima je to nasljedstvo i pojma nemaju što rade, izvođač iskorištava situaciju, a na kraju ispašta samo kupac koji ima dva izbora: krenuti dalje ili slegnuti ramenima i shvatiti da ni na drugim mjestima priča neće biti ništa drugačija, jer ovo je prava, tipična hrvatska priča.

Komentiraj